Uvod

Aditivne tehnologije ili tehnologije aditivne proizvodnje, kolokvijalno zvane 3D printanje, obuhvaćaju više procesa izrade, s time da im je zajedničko to da izradu vrše po slojevima, dodavanjem materijala. Svaka od tehnologija aditivne proizvodnje ima svoje prednosti i mane te je time svaka optimalna za neke zadatke, dok je manjkava za neke druge. Osvrt koji slijedi napravljen je na osnovu karakteristika opreme industrijske klase.

Kako bi se moglo na sistematičan način pristupiti odabiru optimalne tehnologije za pojedine namjene, najbolje je krenuti od karakteristika konačne izrađevine.

Izrađevinu možemo promatrati kroz slijedeće karakteristike:

• Mehanička svojstva
• Otpornost na kemikalije
• Korištenje u namjenama gdje je potrebna certifikacija
• Vizualne karakteristike
• Veličina
• Točnost izrade

Prve tri navedene karakteristike izrađevine su vezane uz materijal koji je moguće koristiti u procesu gradnje dok su druge vezane uz svojstva izrađevine koja određena tehnologija može postići, pa ćemo prema tim kriterijima razraditi nastavak dokumenta.

Odabir tehnologije aditivne proizvodnje prema materijalu

Današnje tehnologije aditivne proizvodnje omogućuju izradu dijelova iz više osnovnih grupa materijala:

• Polimeri
• Metali
• Ostali materijali – keramika, pijesak

U nastavku ovog osvrta ćemo se koncentrirati na aditivnu proizvodnju dijelova iz polimera. Polimeri od kojih je moguće vršiti izradu dijelova dijele se na dvije osnovne grupe:

• Plastomeri
• Duromeri

Tehnologije aditivne proizvodnje polimernih materijala mogu se u grubo podijeliti na slijedeći način:

Plastomeri

Plastomeri su polimerni materijali, koji pri zagrijavanju do temperature mekšanja ili taljenja ne mijenjaju kemijsku strukturu, nego samo agregatno stanje te ih je time moguće koristiti više puta. Plastomeri su najpogodniji za funkcionalne aplikacije, koje uključuju proizvodnju funkcionalnih prototipova i funkcionalnih dijelova za konačnu upotrebu. Imaju vrlo dobra mehanička svojstva, visoku otpornost na udar, habanje i kemijske utjecaje. U novije vrijeme, za aditivnu proizvodnju se mogu koristiti i kompozitni plastomeri, koji sadrže vlakna za učvršćivanje (npr. ugljična vlakna, staklena vlakna i sl.) čime se značajno poboljšavaju svojsta osnovnog materijala. Tzv. inženjerska klasa plastomernih materijala se u današnje vrijeme vrlo široko primjenjuje u industriji.

SLS i MJF tehnologije koriste materijal u praškastom stanju, dok FDM koristi materijal u obliku žice namotane na kolute. Načelno, SLS i MJF tehnologije izrađuju dijelove sa višim nivoom detalja i tanjih stijenki, dok FDM ima znatno veći raspon raspoloživih materijala, ekonomičniji je i u nekim slučajevima može izrađivati točnije i preciznije velike dijelove, gdje ostale tehnologije gube točnost i preciznost radi zaostalih termičkih naprezanja u izrađevinama.

MJF tehnologija je relativno nova, u zadnje vrijeme se pojavila mogućnost izrade dijelova u boji, aplikacijom veziva u boji, no ta je primjena još uvijek u začecima, radi više tehnoloških izazova, koji rezultiraju ograničenim gamutom boja i slabijim mehaničkim svojstvima izrađevina.

Dostupne obitelji plastomera za primjenu na SLS i MJF tehnologijama:

Dostupne obitelji plastomera za primjenu na FDM tehnologijama:

• PA • TPU / TPE • Izvedenice dobivene miješanjem s drugim materijalima (npr. PA miješan sa aluminijskim prahom ili PA miješan sa staklenim kuglicama) Kod industrijske klase opreme, postoje materijali sa nekim od nivoa biokompatibilnosti. Neki od proizvođača SLS opreme imaju certifikate za primjenu u transportnoj industriji.

• PLA • ABS • ASA • PC-ABS • TPU • PETG • PA • PC • PP • PPE • PPSF/PPSU • PEEK • PEKK • PEI (ULTEM) • Razni topivi plastomeri koji se koriste kao potporni materijal ili kao materijal za izradu topivih alata (tzv. Sacrificial Tooling) Kod industrijske klase opreme, postoje materijali sa nekim od nivoa biokompatibilnosti. Industrijska klasa opreme može omogućiti i slijedivost materijala radi certifikacija različitih primjena u medicini, prehrambenoj industriji, avio-industriji, transportnoj industriji itd. Širina dostupnih polimera širi razinu upotrebe tehnologije.

Duromeri (smole)

Druga grupa polimera zastupljena u tehnologijama aditivne proizvodnje su duromeri. Za razliku od plastomera, duromere se ne može koristiti više puta izmjenom njihovog agregatnog stanja. U pravilu, pri proizvodnji aditivnim tehnologijama duromeri se dobivaju polimerizacijom smola pomoću nekog izvora svijetla. Izvor svijetla može biti laserska zraka, lampa ili dioda, a materijal se može nalaziti u spremniku za gradnju ili se može dovoditi putem nanošenja glavom za print. Prema tome se vrše i podjele ovakvih tehnologija.

SLA, DLP i LCD tehnologije drže materijal u spremnicima u tekućem stanju, te osvjetljavaju zonu sloja gradnje pomoću različitih izvora svijetla. SLA koristi lasersku zraku a DLP/LCD svijetlo određene valne duljine. SLA, DLP i LCD tehnologije su gotovo istovjetne kada se izuzme izvor svijetla, pa ih je moguće zbirno promatrati. Material Jetting tehnologije dovode materijal zatvorenim sustavom do glava za print, koje nanose materijal na sloj gradnje i smjesta ga polimeriziraju.

Saznajte kako aditivna tehnologija može promijeniti lanac opskrbe rezervnim dijelovima!

Duromeri su kao materijali bolje pogodni za primjene gdje je estetika izrađevina jedan od ključnih faktora, jer su tehnologije koje ih koriste u mogućnosti izraditi dijelove gotovo glatkih površina koje izgledom i nivoom detalja simuliraju završnu obradu izrađevina napravljenih na klasični način. Općenito govoreći, duromeri su krući i krhkiji od plastomera, tako da imaju ograničenu upotrebljivost pri funkcionalnim primjenama. Kako se radi o materijalima osjetljivim na svijetlo, izrađevine pokazuju izražene znakove starenja, pogotovo ako su izložene vanjskom svijetlu.

Tehnologije Material Jetting i SLA/DLP/LCD mogu izraditi usporedivo precizne i fine izrađevine te koriste vrlo slične materijale (Material Jetting u industrijskoj primjeni ima nešto manje/finije debljine sloja). Jedna od prednosti Material Jetting tehnologija je mogućnost korištenja više materijala u isto vrijeme, čime se omogućuje izrada izrađevina koje imaju različita mehanička i estetska svojstva unutar volumena (tzv. Multi-Material 3D Print). Ova mogućnost dopušta izradu dijelova od digitalnih kompozita (izrađevina koje unutar volumena imaju ciljano položene zone materijala različitih svojstava) i dijelova u raznim bojama. Prednost SLA/DLP/LCD grupe tehnologija u odnosu na Material Jetting  je veličina radnog volumena, mada uvjetno rečeno, jer postoje neki Material Jetting strojevi koji imaju iznimno velike radne volumene.

Kako SLA/DLP/LCD tehnologije koriste samo jednu smolu od koje gradi, a izrađevinu je potrebno učvrstiti u kontaktu sa radnom plohom (najčešće pod kutem, radi površinske napetosti tekućine), učvršćenje se radi „stupićima“ od istog materijala kao što je i izrađevina. Za planiranje gradnje potrebno je da operater ima iskustva s organizacijom potpornog materijala, s obzirom da krivo planirani potporni materijal najčešće rezultira neuspjelom gradnjom, čime se gubi vrijeme i materijal. Izrađevinu je nakon gradnje potrebno čistiti od ostataka materijala u tekućem stanju (vrlo bitan korak radi dimenzionalne točnosti), dovršiti postupak polimerizacije u stanici za post-curing, te mehanički ukloniti potpore.

Kod Material Jetting tehnologija izrađevinu se mora očistiti od potpornog materijala. Ovisno o tehnologiji, čišćenje se radi u peći za otapanje potpornog materijala, pomoću jedinice za čišćenje vodenim mlazom ili otapanjem potpornog materijala u otopini.

Dostupni duromeri:

• Standarni materijali
• Materijali koji mehaničkim svojstvima simuliraju ABS plastomer
• Materijali s povišenom žilavosti, koji simuliraju PP plastomer
• Prozirni materijali
• Elastični materijali
• Materijali s povećanom otpornošću na temperaturu

Kod industrijske klase opreme, postoje materijali sa nekim od nivoa biokompatibilnosti. Načelno, ove su tehnologije vrlo primjenjive u stomatologiji i medicini, te se u tome smjeru razvija dosta materijala.

Material Jetting tehnologija, radi mogućnosti kombiniranja materijala, može proizvesti razne kombinacije, pa se time broj materijala značajno povećava, no uvijek unutar grupe duromera.

Odabir tehnologije prema svojstvima izrađevine

Prilikom odabira tehnologije za aditivnu proizvodnju, treba imati na umu je li za izrađevinu važnija funkcija ili izgled. Općenito govoreći, plastomeri su povoljniji materijal za izradu funkcionalnih dijelova, dok su duromeri povoljniji za vizualni dojam izrađevine. Naravno, postoji i još kriterija kojima se može pristupiti ovoj problematici.

Komentari i detalji:

• Prilikom odabira tehnologije u smislu točnosti, treba voditi računa o stvarnim potrebama za tijesnim tolerancijama. Općenito govoreći, najčešće vrijedi što točnije to skuplje. Dijelove izrađene aditivnim tehnologijama može se doraditi na klasični način u zonama gdje se traži velika preciznost, npr. kako se i odljevci strojno dorađuju. Primjerice, moguće je narezati navoje, proširiti rupe na mjeru, poravnati dosjedne plohe i sl.
• Jedna od ključnih karakteristika svake tehnologije gradnje, ukoliko se želi primjenjivati u industriji je ponovljivost. O tome ćemo napraviti osvrt u jednom od budućih članaka.
• Čvrstoća izrađevine ovisi o geometriji i mahaničkim svojstvima materijala. Da bi se olakšao izbor tehnologije, može se poslužiti tablicama čvrstoće materijala. Kod visokih zahtjeva za čvrsoćom, u posljednje je vrijeme trend da se koristi FDM tehnologija i materijali s ojačalima, npr. ugljičnim vlaknima. Ovakve izrađevine se svojim mehaničkim svojstvima približavaju metalnim dijelovima, uz vrlo malu težinu.
• Ukoliko se traže neka posebna svojstva izrađevine, potrebno je pogledati koje tehnologije mogu odgovoriti na koji posebni zahtjev.
• Za meke materijale, potrebno je znati traži li se visoka elastičnost (mogućnost produljenja) ili mekanost materijala, pošto ova razlika može implicirati različite tehnologije. Primjerice, materijal TPU ima izvanredna elastična svojstva a može ga se graditi pomoću FDM i SLS tehnologija, dok materijale različitih mekanosti mogu raditi Material Jetting i SLA/DLP/LCD tehnologije, s time da Material Jetting, radi mogućnosti multi-material 3D printa, može simulirati gotovo sve Shore vrijednosti materijala.

Odabir prema vizualnom dojmu

Kada je glavno svojstvo izrađevine izgled izrađevine, možemo koristiti slijedeću podjelu:

• Ako trebamo glatku površinu izrađevine
  • SLA/DLP/LCD
    • S napomenom da će se u zoni potpornih „stupića“ poznati tragovi.
  • Material Jetting
• Ako trebamo prozirnu izrađevinu
  • SLA/DLP/LCD
    • s napomenom da će se u zoni potpornih „stupića“ poznati tragovi.
  • Material Jetting
• Ako trebamo aplicirati teksturu na izrađevinu
  • SLA/DLP/LCD
  • Material Jetting
  • Uvjetno FDM, SLS i MJF
    • aplikacija teksture vizualno skriva slojnice i zrnatost na izrađevini i moguće je dobiti vrlo dobre rezultate u smjeru gradnje. Moguće je vrlo dobro simulirati teksturirane gumene dijelove.
• Izrađevina u više boja
  • Material Jetting
    • Najbolja tehnologija za aditivnu proizvodnju u boji, postoje i strojevi s kalibriranim bojama (po PANTONE skali), čime se omogućuje dobivanje predvidljivih rezultata. Boju se može kombinirati s prozirnim i/ili mekim materijalima.
  • MJF
    • Nova tehnologija za izradu predmeta u boji. Jedan od glavnih izazova je taj što osnovni materijal ne može biti sasvim bijel, radi apsorpcije energije za sinteriranje, što rezultira zagasitim izrađevinama (ne mogu se dobiti jarke boje). U usporedbi sa izrađevinama samo jedne boje (siva), dijelovi izrađivani u boji imaju znatno lošija mehanička svojstva.
  • FDM
    • Ograničeno da možemo mijenjati boje samo po slojevima.

Komentari i detalji:

• I SLA/DLP/LCD i Material Jetting tehnologije mogu izraditi dijelove sa glatkim površinama, sličnim onima kakve je moguće dobiti injekcijskim brizganjem. Osnovna razlika između tehnologija je ta da Material Jetting tehnologije koriste drugačiji potporni materijal, koji je topiv ili periv, dok SLA/DLP/LCD koristi potpore od istog materijala koje se moraju fizički uklanjati nakon izrade. Potpore ostavljaju tragove na površini, te je površinu potrebno naknadno obrađivati da bi se ti tragovi umanjili ili uklonili. Osim toga, Material Jetting može kombinacijom materijala (Multi-Material 3D Print) postići značajno veći raspon svojstava izrađevine.
• Material Jetting može izraditi potpuno prozirne izrađevine, dok su SLA/DLP/LCD djelomično prozirne, a može ih se dovesti u prozirno stanje naknadnom obradom.
• Material Jetting i MJF tehnologije su jedine koje trenutno mogu ponuditi višebojnu izradu. Material Jetting ima bolja svojstva u tome smislu, može postići puno veći gamut boja na kontroliran i kalibriran način (kalibracija po PANTONE), a osim toga može boju kombinirati s različitim mehaničkim svojstvima izrađevine.
• Tehnologije koje rade izradu od plastomera imaju slijedeće vizualne karakteristike:
  • FDM – radi dijelove koji imaju vidljive slojnice polaganja materijala. Slojnice su u ovisnosti o odabranoj debljini sloja izrade. Slojnice su vidljivije na sjajnim polimernim materijalima, a manje vidljive na mat polimernim materijalima. Dijelovi su jednobojni (osim mogućnosti izmjene boje po slojevima), za određeni broj materijala postoji širok izbor boja na raspolaganju.
  • SLS – radi izrađevine koji imaju površinu sličnu finom brusnom papiru. Slojnice su vidljive, ali u manjoj mjeri (ovisno o odabranoj debljini sloja). Za najveći dio materijala vrijedi da je izrađevina bijele boje (osim za materijale miješane s aluminijskim prahom ili ugljičnim kuglicama i sl.). Izrađevine su izrazito hidroskopne, što omogućuje da se vrlo kvalitetno bojaju u bilo koju nijansu boje, no to zahtijeva dodatnu opremu.
  • MJF – radi izrađevine koji imaju površinu sličnu finom brusnom papiru. Slojnice su vidljive, ali u manjoj mjeri (ovisno o odabranoj debljini sloja). Oprema najčešće radi sive dijelove. Bijela je boja za ovu tehnologiju problem, jer je radi apsorpcije dovoljne količine energije potrebne za sinteriranje potrebna tamnija nijansa, tako da je izrađevina kod velike industrijske opreme siva. Postoje novi manji modeli strojeva koji rade sa bojom blizu bijele, pa mogu nanošenjem veziva u boji raditi izrađevine u boji.

Odabir prema svojstvima procesa gradnje

Ako je izrađevina već poznata, često se tehnologija aditivne proizvodnje može odabrati prema svojstvima procesa gradnje. Slijede glavna svojstva procesa gradnje:

• Točnost
• Veličina radne komore
• Vrsta i priroda potpornog materijala

Slijedi tablica za high-end industrijsku klasu opreme.

Tehnologija	Točnost	Veličina radne komore	Vrsta i priroda potpornog materijala
FDM	± 0,089 mm ili ± 0,0015 mm/mm (najviše ± 0,2 mm za velike izrađevine)	Do 900 x 600 x 900 mm	Zasebni potporni materijal koji se uklanja mehaničkim putem ili otapanjem. Potporni materijal se koristi u minimalnoj količini i nije svugdje potreban.
SLA/DLP/LCD	± 0.15% (donja granica: ± 0.05 mm)	Do 1500 x 750 x 500 mm	Koristi se gradivi materijal za gradnju potpora za izrađevinu. Uvijek je potreban.
SLS	± 0.3% (donja granica: ± 0.2 mm)	Do 750 x 550 x 550 mm	Nije potreban, izrađevinu podupire nesinterirani prah.
Material Jetting	± 0.1% (donja granica: ± 0.05 mm)	Do 1000 x 800 x 500 mm	Zasebni potporni materijal koji se uklanja mehaničkim putem ili otapanjem. Uvijek je potreban.
MJF	± 0.3% (donja granica: ± 0.2 mm)	Do 380 x 285 x 380 mm	Nije potreban, izrađevinu podupire nesinterirani prah.

Debljina sloja izrade

Jedna od važnih karakteristika svake tehnologije aditivne proizvodnje je debljina sloja izrade. Zbog prirode aditivnih tehnologija, koje dodaju materijal sloj po sloj, debljina slojeva određuje glatkoću izrađevine i najmanju veličinu detalja koji tehnologije može proizvesti (u Z smjeru). Korištenje manje debljine sloja smanjuje efekt „nazubljenosti“ i pomaže pri izradi točnih zakrivljenih ploha.

S druge strane, debljina sloja je u direktnoj funkcijskoj ovisnosti sa brzinom gradnje, tako da tehnologije koje omogućuju obabir debljine sloja (a pogotovo u većem rasponu), imaju značajno veću fleskibilnost od onih koje to ne nude, jer je pri aplikacijama s nižim zahtjevom za estetikom brzina gradnje jedan od ključnih faktora koji definiraju brzinu a time i cijenu izrađevine.

Slijedi tablica s debljinama sloja:

Tehnologija	Tipične debljine sloja
FDM	100 – 500 μm
SLA/DLP/LCD	25 – 100 μm
SLS	60 – 120 μm
Material Jetting	14 – 36 μm
MJF	70 – 100 μm

Vidljivo je da je raspon debljina sloja najveći kod FDM tehnologije, što tu tehnologiju čini vrlo fleksibilnom na način da može kontrolirati željeni nivo estetike/detalja i brzinu (efikasnost) gradnje.

Komentari i detalji

Gotovo sve aditivne tehnologije, radi prirode gradnje izrađevina sloj po sloj, imaju različita svojstva u smjeru gradnje od onih u smjeru slojeva. To se naziva svojstvom neizotropnosti, koje je različito za sve tehnologije. FDM tehnologija ima najizraženije svojstvo neizotropnosti, pa je prilikom korištenja potrebno voditi računa o orijentaciji izrađevine u odnosu na funkciju i smjer gradnje.

Odabir tehnologije prema ostalim parametrima

Aspekt fleksibilnosti tehnologije

Različite tehnologije imaju različite spektre mogućnosti koji direktno utječu na fleksibilnost njihovog korištenja.

Tehnologije koje za materijal koriste prah (SLS, MJF) prilikom rada moraju cjelokupnu komoru za gradnju popuniti prahom, sve do visine najvišljeg elementa geometrije izrađevine. U slučaju da se mora izraditi samo jedan mali komad unutar radnog volumena, cijeli prazan prostor volumena potrebno je popuniti prahom. Neiskorišteni prah izložen je različitim utjecajima: od oksidacije i izloženosti vlazi u kontaktu sa okolnim zrakom do temperature unutar radne komore stroja. Prah je u pravilu vrlo fine granulacije, što ga čini osjetljivijim od plastomera u nekom voluminoznijem obliku. Samim time, određeni postotak neiskorištenog praha se ne može ponovo koristiti. Količina tog praha ovisi i o frekvenciji korištenja stroja: za strojeve koji koriste praškasti materijal najbolje je da su stalno u upotrebi.

Kod MJF i Material Jetting tehnologija treba uzeti u obzir i vezivo (Binder) ili materijal koji je unutar cijevi u stroju. Nije uputno da stroj dulje vrijeme stoji van upotrebe, na način da vezivo ili materijal stoji unutar instalacija stroja, jer postoji opasnost od začepljenja instalacija, što može biti povezano sa značajnim troškovima pa i ozbiljnim kvarovima opreme. Ako stroj nema posla, potrebno je isprazniti svu instalaciju stroja i napuniti je tekućinom za konzerviranje. Neiskorišteni materijal iz instalacije mora se zbrinjavati (bacati). U ovisnosti o veličini stroja, količina materijala u instalacijama kreće se u rasponu od 150 – 400 g.

Kod SLA/DLP/LCD tehnologije gradnja se vrši u otvorenim spremnicima s materijalom u nepolimeriziranom stanju koji je izložen okolini. Čim se materijal iz boce ulije u spremnik, počinju kemijski procesi unutar materijala koji mijenjaju njegova svojstva. Materijal koji je jednom izložen atmosferi i svjetlu potrebno je potrošiti u relativno kratkom vremenu, u protivnom ga se mora zbrinuti (baciti). Drugim riječima, ukoliko je frekvencija korištenja opreme niska, biti će potrebno zbrinjavati (bacati) veću količinu nepolimerizirane smole, što predstavlja značajan financijski trošak. U ovisnosti o veličini stroja, količina materijala izložena atmosferi može se kretati i do nekoliko desetaka kilograma. Radi otvorenog spremnika s materijalom, potrebno je štititi nepolimerizirani materijal od moguće kontaminacije, npr. prašinom).

Kod FDM tehnologije, gradnju je moguće vršiti samo u maloj zoni građevnog volumena, bez obzira što cjelokupni radni volumen može biti velik. Osim toga, kako je materijal u obliku ekstrudirane žice, njegova je trajnost daleko najdulja upravo kod FDM tehnologije. Profesionalna klasa opreme dodatno štiti materijal na način da ga drži u specijalnim kazetama sa sustavima za odvlaživanje.

Još jedan od aspekata fleksbilnosti neke tehnologije je mogućnost korištenja različitih materijala, u ovisnosti o namjeni izrađevine. Ovdje FDM ima značajnu prednost pred ostalim tehnologijama, jer omogućuje izradu dijelova iz velikog broja različitih plastomera realnih industrijskih svojstava.

Aspekt dodatnih troškova vezanih uz sigurnost

Tehnologije koje koriste praškaste materijale (SLS, MJF) su u pravilu izložene riziku od stvaranja eksplozivne atmosfere unutar prostorije gdje se vrši gradnja i manipulacija izrađevina. To znači da je za takvu opremu potrebno predvidjeti prostor sa ex-proof instalacijama i sustavom ventilacije koji osigurava rad na siguran način. Sva dodatna oprema vezana uz ovakve strojeve trebala bi biti u ex-proof izvedbi, što komplicira i poskupljuje rad.

Kod korištenja praškastih materijala, postoji zdrastveni rizik radi mogućnosti udisanja plastične prašine, te je potrebno poduzeti mjere zaštite osoblja u vidu zaštitne odjeće i sredstava za zaštitu respiratornog (dišnog) sustava operatera.

SLA, DLP i LCD tehnologije je potrebno dobro kontrolirati, radi zdravstvenih rizika. Kako se izrada vrši u otvorenim spremnicima, postoji izloženost operatera nepolimeriziranim smolama, koje su vrlo otrovne. Također, treba štititi osoblje od udisanja isparenja smola.

Aspekt održavanja

Prilikom korištenja SLS i MJF tehnologija, prah se u pravilu tijekom eksploatacije kroz vrijeme nakuplja svugdje te ga je potrebno redovito čistiti, kao i štititi svu opremu u okolini od negativnog utjecaja nataložene polimerne prašine.

Kada govorimo o održavanju opreme industrijske klase, FDM ima najviše poveznica sa strojevima klasičnih i provjerenih tehnologija, te je njegovo redovito održavanje lakše i jeftinije.

Aspekt podrške

Za rad s bilo kojom tehnologijom koja spada u profesionalnu industrijsku klasu, vrlo je bitno imati što bolji nivo podrške pri radu, kao i servisne podrške.

Podrška pri radu uključuje mogućnost da operater iz centra može kontaktirati podršku koja ima iskustva s korištenjem iste klase opreme i dati mu savjet kako rješavati pojedine probleme pri svakodnevnom radu.

Servisna podrška na lokalnom nivou je također vrlo važna, radi vremena odaziva ali pogotovo radi cijene. Ako se industrijska oprema nabavlja od dobavljača iz zapadne Europe ili direktno od proizvođača, svaki izlazak servisera na teren je vezan uz velike troškove, što puta a što visokih dnevnica. Lokalna servisna podrška omogućuje optimalno održavanje opreme uz bolje cijene.

Zaključak

Svaka aktualna tehnologija aditivne proizvodnje ima svoje mjesto u nekoj primjeni. Prilikom nabavke opreme potrebno je razmisliti o tome kakva će biti konfiguracija zadataka koji će se postavljati pred opremu. Osim toga, neke su tehnologije prikladnije za primjenu tamo gdje se očekuje veća frekvencija posla, pa samim time otvara i mogućnost optimizacije procesa gradnje i neprekinuto korištenje opreme. Kako biste odabrali optimalnu opremu, naša je preporuka da se obratite stručnjacima koji će vam pomoći analizirati vaše potrebe i upotrijebiti neku od metodologija za kvalitetan odabir tehnologije i opreme.