3D printanje i umjetnost su savršen par! Rodinov „Mislilac“ promatra svijet na vratima pakla, ali „mislilac“ 21. stoljeća ima ekran umjesto glave. Sve zahvaljujući 3D tehnologijama!

Sven Žinić magistar je grafike, a svoj je diplomski rad o posljedicama života u pandemiji za Akademiju likovnih umjetnosti izradio 3D tehnologijama. IZIT mu je u tome pomogao.

Sven je oduvijek znao da će se baviti crtanjem, grafikom i dizajnom. A onda je sve otišlo puno dalje. Upoznao je 3D tehnologije i 3D printanje!

Svoj je diplomski napravio 3D printom, prikazao je posljedice pandemije i lockdowna na društvo. Naravno, nije poštedio ni sebe, i njega je doba ograničenih kontakta pretvorilo u zarobljenika ekrana i digitalnog svijeta.

3D mi je passion, čista strast! Zaljubio sam se u to iz mnogo razloga. Za razliku od crtanja, u kojem nisam uspio naći dovoljno znanja koje bi me vuklo dalje, u 3D sam naišao na puno toga zanimljivog. Dodatno, tu uvijek postoji neki mali problem koji moram riješiti da bih išao dalje – opisuje Sven umjetnički i intelektualni izazov koji ga privlači radu 3D tehnologijama.

To nije samo rad kao crtanje, moram razmišljati, osjećam se investirano. Troši me, a to je ono što volim. Zbog 3D tehnologija morao sam ponoviti matematiku, podsjetiti se što je logaritam i razne stvari, što mi je odlično. Zanimljivo je jer, između ostalog, moram spajati matematičke jednadžbe kako bi mi 3D program složio neku animaciju. To je super, kao neka križaljka. Uvijek sam volio modelirati, a 3D mi je mnogo bliži. To je spoj svega, tu mogu modelirati, a kasnije i slikati preko toga. Baš sam se nekako našao u tome – govori Sven oduševljeno.

Sven je nedavno diplomirao grafiku na Akademiji, a diplomski je napravio koristeći 3D printanje. Htio je prikazati što je korona, doba zatvaranja, rada i učenja online, napravila društvu.

Želio sam svoj diplomski napraviti kao skulpture. Poistovjetio sam grafiku, odnosno grafički otisak s 3D printanjem kao grafičkom tehnikom. Rad govori kako smo „koronično“ prikovani za ekrane, htio sam prikazati svoj i život svoje ekipe koja je zapela iza ekrana. Svi su „slomljenih“ vratova, savijeni, deformirani, stalno smo u mobitelima, to mi je bila tema – opisuje iako je teško vjerovati da osoba tolike energije koliku Sven nosi može osjećati nedostatak kretanja i socijalnih kontakata.

Napravio sam seriju od šest skulptura, pet manjih i jednu veću. Svaka prikazuje poneku anomaliju koja se događa kao posljedica pretjeranog bivanja iza ekrana. Što me boljelo, to sam oblikovao na svojim likovima – opisuje kako su nastali zanimljivi likovi.

Izobličena im je kralježnica, donji dio leđa, ruke su im atrofirale, nemaju noge, sve se to događa jer se ne krećemo više. Cijelu sliku sebe, onako kako se vidim ispred kompjutora, pokušao sam prebaciti u to, sve što sam osjećao pokušao sam oblikovati – govori o fizičkim posljedicama takvog života. No nije zaboravio ni one druge.

Glave sam svima zamijenio ekranima, što pokazuje psihičke posljedice. Svi ih imamo, doslovno smo u ekranima. Neki likovi imaju televizor, neki mobitel umjesto glave. Ovi koji imaju mobitele gledaju kroz kamere, ustvari, svi gledaju kroz kameru – pojašnjava Žinić svoj odabir.

Sve što doživljavamo danas jest ono što uočavamo kroz nečiju kameru, nečiju tuđu leću. Tako i ovi koji imaju televizijski ekran zapravo gledaju kroz tuđu kameru. Ljudi su danas previše u vijestima, jedino što vide su vijesti. Iako nam je i dobro u životu, istodobno je sve grozno jer je sve u vijestima grozno, to je jedina percepcija koja nam se nudi – daje i sociološko pojašnjenje društva kako ga vidi.

Tako sam i cijeli taj život, ove tri godine korone, pokušao pretočiti u završni rad – govori. Prema sebi je najkritičniji, sebe je prikazao najvećom figurom.

Isti sam kao i ostali, debeo, odvratan, stisnut. Inspiracija mi je bila Rodinov „Mislilac“, u istoj smo pozi. „Mislilac“ je originalno bio zamišljen kao pjesnik koji bdije nad svojim radom, trebao je stajati nad vratima pakla. Tako i ja, odnosno taj lik stoji nad vratima pakla, a ostali su društvo koje nas okružuje. Pokušao sam sve to izraziti – govori o svojim figurama.

No umjesto da se zadovolji radeći u grafici u klasičnom smislu, izabrao je puno složeniji način – 3D printanje. Javio se IZIT-u i, naravno, naišao na idealan odgovor, pristali su isprintati mu diplomski. Bila je to i klopka, dodatno se oduševio 3D tehnologijama.

– IZIT je fantastično iskustvo. Ondje imaju tehnologije za koje nisam ni čuo da postoje, oduševilo me sve to upoznati. Frend sa Strojarstva mi je pričao o raznim tehnologijama, a u IZIT-u sam doznao za još puno više, od toga da postoje mogućnosti printanja u boji, pa prozirnim materijalima, s unutarnjim punjenjem – kaže Sven o IZIT-u.

– Osim toga, ljudi su tamo puni znanja i rado ga dijele s onima koji se, kao ja, pojave izvana – govori ističući kako je riječ o mladim stručnjacima koji su se nakon fakulteta bacili u svijet 3D tehnologija.

– Sama izrada je išla tako da sam pripremio matricu i dao IZIT-u da oni dalje sve obrade. Tehnika kojom je sve isprintano zove se stereolitografija pa je dosta blizu litografiji koju radim na grafici, ovo je samo svjetlosna litografija – opisuje. Iščekivanje, a osobito kad je u pitanju nešto tako važno kao što je diplomski, bilo je vrlo napeto razdoblje.

– Užasno sam nestrpljiva osoba, jedva sam čekao vidjeti kako će sve izgledati, bio sam poput malog djeteta na Božić. Kada sam ih dobio, bio sam oduševljen. Pokupio sam ih, otišao i sjeo u auto, a onda ih na miru razgledavao pola sata – priča kroz smijeh.

Govoreći o mogućnosti izražavanja, Sven ističe kako – u odnosu na modeliranje i rad u glini, što je učio na Akademiji – 3D tehnologije umjetnicima daju puno više mogućnosti.

– U 3D tehnologiji možemo raditi ono što kipari ne mogu, mogu se oblikovati forme koje su mnogo tanje i ljepše. Kipar će se mnogo više namučiti u bilo kojem drugom mediju, a neće dobiti tako precizan rad kao kada koristi 3D tehnologije i 3D printanje. U tome nam tehnologija pomaže, u 3D tehnologiji možemo raditi puno brže i lakše. Sve skulpture koje sam radio imaju tanke forme, brojna prošupljenja koja inače ne bih mogao izvesti – kaže Sven. Iako se s 3D tehnologijama sreo i na Akademiji, ustvari je sve naučio samostalno.

– To je ono vrijeme kad sam bio zabijen u kompjutor, učio sam raditi u 3D tehnologijama – kaže.

– To je nešto super, širi vrata umjetnosti – kaže Sven iako danas promatra svijet drugačije, razmišlja o tome koji su proizvodi prvotno nastali korištenjem 3D tehnologija te što sve može biti obrađeno 3D tehnologijama i tako sačuvano. Primjerice, djela kipara, detalji pročelja zgrada, kao i mnogo stvari koje nas okružuju.

– Na Akademiji nas uče da je umjetnost izlaganje u galeriji. Ne mislim da je tako. Mislim da je svaka primijenjena umjetnost – umjetnost. S 3D tehnologijom se može raditi u gamerskoj industriji, filmskoj umjetnosti. Koliko god bila šljakerska, i to je umjetnost, i za nju treba imati touch i kroz nju se izražavamo kao i umjetnici u galerijama. Dodatno, taj vanjski svijet je puno objektivniji, mnogo je objektivnije raditi u industriji nego u galerijama – smatra Sven koji danas radi u specijaliziranoj, nišnoj tvrtki Poster, a trenutačno se educira i za kompoziting za filmove i serije kako bi u nekom od sljedećih projekata mogao koristiti 3D tehnologije potrebne filmskoj industriji. A sve je počelo kada je kao dječak, umjesto klasičnog odabira svog budućeg zanimanja u rangu pilota, astronauta, zetovca ili liječnika, Sven uvijek govorio – ja ću biti grafički dizajner.