novosti
3D printeri-bare_fran-izit

3D printeri oslobađaju kreativnost. Zato ih vole i dizajneri!

3D printeri mijenjaju svijet jer potiču na kreativnost i šire vidike. Svakog kreativca treba pustiti da istražuje. To je ono što radi naš Fran Bare, istražuje kako bi 3D tehnologijom pronašao najbolje rješenje za klijente.

Fran Bare je aplikacijski inženjer. I salesman. Stručnjak za softvere koji se koriste u 3D tehnologijama. Fran Bare je i dizajner. No, najviše, Fran je kreativac kojega privlače izazovi.

“Modeliranje i geometrija su nešto što volim. Ako nešto mogu nacrtati, a sigurno mogu, onda to mogu proizvesti i aditivnom gradnjom”, kaže Bare govoreći o onome što voli kod 3D tehnologija.

“Danas se 3D tehnologija koristi svagdje gdje je potrebna složenija geometrija. 3D tehnologija je idealna za proizvodnju svih predmeta u malim serijama, ispod tisuću komada. Sve custom made je idealno za 3D printanje”, govori Fran o jednom od vidova primjene 3D tehnologija.

Dizajneri se jako vesele 3D tehnologijama jer s 3D tehnologijama svaka njihova zamisao postaje stvarnost. U procesu prototipiranja oni samo zamisle i oblikuju predmet te ga pregledaju kada je isprintan.

3D printeri: od figurice do traženog aparatića za zube

“Veliki proizvodni sustavi koji proizvode custom made stvari idealni su korisnici 3D tehnologija. Primjerice, danas se proizvodi puno malih figurica. One su jako atraktivne, koštaju na tržištu, a proizvodno nisu skupe.” Bare ovdje navodi gdje je 3D tehnologija idealno proizvodno rješenje. “3D printeri će se jako puno koristiti u dentalnoj medicini”, navodi još jedan primjer.

“Jedan luk za prozirni aparatić za korekciju zubi je jako skup. Pacijentu je potrebno pet invisible alignera, a u proizvodnji to košta nekoliko desetaka eura. Istodobno, pacijenta to danas košta znatno više”, govori o ekonomičnosti korištenja 3D tehnologija.

Budući da sve kreće od ideje, klijenti se pojavljuju sa svojim zamislima o tome što im treba. Istodobno, klijenti nemaju iskustvo i često ne znaju što traže. Tada Fran želju klijenta preoblikuje u rješenje izvedivo 3D tehnologijom.

“Najbitnije je razumjeti zahtjeve klijenta i ponuditi budget friendly rješenje njihova problema. Najčešće se dogodi da ono što oni očekuju da bi im bilo korisno bude preskupo. Ili da se specifičnosti 3D printanja ne koriste na dovoljno dobar način da bi to bilo isplativo. Od toga pate i velike i male tvrtke”, kaže Bare.

Što kompliciranije, to zabavnije za 3D tehnologiju

Da bi se neki predmet proizveo na CNC-u, potrebno je oduzimati materijal od neke osnove, a 3D printerom se materijal dodaje. Dakle, sve je drugačije, govori Bare.

“Dodati radijus je za 3D printer gotovo nikakav posao, a da bi se došlo do toga na CNC-u potrebno je mijenjati alate, nužno je utrošiti stotine sati samo da bi se napravio jedan predmet. 3D tehnologijama je svejedno koliko je komplicirana geometrija potrebnog proizvoda. No, da bi se isprintala puna kocka materijala potrebno je, recimo, 25 sati, a da bi se ona napravila šupljikavom, potrebno je puno manje vremena, možda 8 sati, ali i puno manje materijala za njenu proizvodnju. Jeftinije ju je napraviti šupljikavom, jer da bi se napravila puna kocka je skupo i često nepotrebno. Ponekad klijenti žele, primjerice, polugu s navojem. To nije isplativo i puno je bolje doći do te poluge tokarenjem”, govori Bare o prednostima i nedostacima oba načina proizvodnje.

Što kompliciranije, to zabavnije za 3D tehnologiju

“Mnogi će reći da ne koriste 3D print jer im ne trebaju, no često nisu ni svjesni koliko i gdje im može koristiti. Klasična je predrasuda da 3D print koristi „susjedov mali“ iz PLA plastike, koja je meka i lako puca. A nisu svjesni da se, zavisno od namjene, koriste materijali koji su vrlo čvrsti, gotovo „svemirske tehnologije“ i idealni za njihove potrebe.” Bare govori o tome kako zbog nedostatka informacija mnoge tvrtke propuste unaprijediti i pojeftiniti proizvodnju.

“Kod klasičnih tehnologija je prvenstveno ograničenje može li se nešto proizvesti. Kod 3D printera je bitno samo može li se nešto nacrtati, naravno, ipak uz neka ograničenja. 3D printeri daju veliku slobodu kreativnosti. 3D ispis je najlakši način za proizvesti neki predmet”, kaže Bare. Najdraži su mu printeri koji predmete printaju u bojama, osobito što se pritom vrlo različiti oblici izrađuju krajnje jednostavno.

Što ga zabavlja u poslu? “Sviđa mi se baviti se nekim egzotičnim softverskim rješenjima tipa topološka optimizacija, simulacijski paketi, generativno oblikovanje i oblikovanje predmeta u boji, poneki render.”

3D printeri mogu ono što CNC ne može

Naravno, kada je riječ o njegovu poslu tu je i prodaja. Ali i traženje rješenja kako 3D printerima proizvesti stvari za prihvatljive iznose jer su tako dostupni većem broju ljudi, a to je svrha napretka.

“Većina ljudi koji dolaze pitati kako bi izgledalo printati neki proizvod na 3D printeru, dođu s predmetima koji su namijenjeni klasičnom tipu proizvodnje. To znači da su ti proizvodi optimirani da budu jeftini na CNC-u, a stvari koje su jeftine na CNC-u nisu isto što i jeftine stvari na 3D printeru.” To govori o klasičnoj zabuni u percepciji primjene 3D tehnologija. “Na primjer, neke veoma izvijene, čudne geometrije koje se križaju kroz prostor se na CNC-u ne mogu napraviti jer CNC stroj to ne može izbušiti. Ne može ući s alatom u materijal iz kojega se sve radi da bi to proizveo. Koristiti umjesto toga 3D printer je super atraktivno jer se potroši najmanje materijala i najmanje vremena na print. To znači da će to biti najjeftinije. Istodobno, bit će najskuplje ili čak nemoguće za CNC”, kaže Bare.

Provjerite koja je cijena 3D printa!

Svijet namijenjen mladim inženjerima

“Većina predmeta se konstruira za izradu na CNC strojevima i vrlo je malo iskustva u dizajniranju pojedinih predmeta za 3D printer. Od samog početka to su osnovne prepreke primjeni 3D tehnologija u industriji. Iskusni inženjeri će davati veliki otpor primjeni 3D printeva jer se ulazi u teritorij u kojemu ne mogu suvereno stajati iza tog proizvoda. To je zato što su obrazovani u drugom sustavu kada se pozornost nije posvećivala 3D tehnologijama. Oni ne mogu reći: „ovo će funkcionirati jer sam napravio tisuće takvih dijelova“. Umjesto toga, moraju, na primjer, posvetiti četiri mjeseca za razvoj predmeta koji možda i neće biti dobar. Više nitko nema vremena da to razvija, igra se time. Jedini koji imaju vremena su mladi inženjeri koji se obrazuju i nastaju usporedo sa suvremenim tehnologijama, ali nisu u poziciji da bi tako nešto predlagali u tvrtkama u kojima rade. Naravno, postoje iznimke, ali nisu dovoljno česte”, govori Fran o tome zašto industrije ne primjenjuju 3D tehnologije u onoj mjeri u kojoj bi to bilo očekivano.

Bare kaže da je riječ o konceptualnoj razlici u proizvodnji, no i taj se pristup mijenja zahvaljujući, između ostalog, i ljudima kao što je Fran koji svojim znanjem raspolažu na najbolji način, dijele ga i razmjenjuju, kao i svi u IZIT-u.
No, da bi se 3D tehnologija pojavila u nekoj tvrtki i unaprijedila proizvodnju, Bare mora osmijehom savladati veliku prepreku.

Najveći je problem proći pored tajnice. One uvijek kažu da im to ne treba – kaže.