Aditivna proizvodnja je proces stvaranja trodimenzionalnih objekata iz digitalnog modela. Ova tehnologija, poznata i kao 3D print, omogućava da se predmet postepeno gradi sloj po sloj pomoću materijala poput plastike, metala ili keramike.

Koristi se u raznim industrijama, uključujući medicinu, arhitekturu, aeronautiku, automobilsku industriju, pa čak i hranu i modu. Ova tehnologija omogućava brže i jeftinije stvaranje prototipova, personaliziranih proizvoda i manjih serija.

Jedna od ključnih prednosti aditivne proizvodnje je njena sposobnost da se postigne visoka razina preciznosti i ponovljivosti u proizvodnji. Ovo se može postići zbog toga što se predmet stvara sloj po sloj, što omogućava veliku kontrolu nad detaljima procesa.

Osim toga, aditivna proizvodnja smanjuje otpad materijala i resurse koji su potrebni za proizvodnju. U tradicionalnoj proizvodnji, velike količine materijala se mogu izgubiti ili završiti kao otpad. Aditivna proizvodnja koristi samo materijale koji su potrebni za stvaranje predmeta, što smanjuje količinu otpada i čini proizvodnju ekološki prihvatljivijom.

Međutim, kao i kod svake tehnologije, aditivna proizvodnja ima i svoje nedostatke. Jedan od njih je visoki trošak proizvodnje u usporedbi s tradicionalnom proizvodnjom. Iako se ova tehnologija brzo razvija i cijene opreme i materijala se smanjuju, još uvijek može biti skuplja u usporedbi s drugim metodama proizvodnje.

Uz to, aditivna proizvodnja još uvijek nije dovoljno razvijena za masovnu proizvodnju predmeta. Za veliku količinu proizvoda, tradicionalna proizvodnja još uvijek može biti učinkovitija.

Unatoč ovim nedostacima, aditivna proizvodnja ima veliki potencijal u budućnosti. Njezina sposobnost brzog i jeftinog stvaranja personaliziranih proizvoda i prototipova, kao i smanjenje otpada i resursa, čini je privlačnom za mnoge industrije. S vremenom, očekuje se da će ova tehnologija postati još sofisticiranija i ekonomičnija, što će joj omogućiti širu primjenu u industriji.